Roll 4ever be Kamikaza
21.01.2007., nedjelja
Ovo nije dio romana
|
Stvarno su već prošle cijele viječnosti od mojeg posljednjeg pisanja... Mislim ne vezanog uz roman.Koji vam već sigurno ide na jetra... I zato vam mogu reći da ću ga jako vjerojatno preseliti na neki drugi blog čiju ću adresu zapisati sa strane kod blogova mojih prijatelja... Htio bi se ispričati mojim prijateljima iz varaždina što više ne dolazim k njima... znam da nisam ok kaj se tiče toga ali ja sam se jednostavno malo zasitil odlaska u park gdje sam se uvjek skoro zmrnul a za rolanje nisam dobivao dodatne motive koji su mi potrebni da bi nastavljao... sigurno neću prestati rolati... samo imam jednu jako dugu pauzu - (zimsku) u kojoj preživljavam rehabilitaciju duše tijela  Stvrano sorry. Htio bi vam napisti da se u mojem životu dosta toga dogodilo... Najvažnije od svega pronašao sam onu curu koja mi je zapisana u sudbini. Stvarnu ju volim a i vjerujem joj da ona ima isti osijećaj za mne. Zove se Ivana. I većinom izlazim u čakovec jer ona živi tamo u blizini. I inače sam stvarno sretan. Starci su mi full ok imam zakon prijatelje nikad mi nije dosadno, Adriano iz Intera počeo je zabivati, peso je sretan kaj sam doma i tak sve je full ok. Inače ste me jako iznenadili kaj ste mi komentirali blog makar sam se tak udaljil(stvarno nisam imal liše namjere) i makar pišem taj glupi roman već tak dugo. Znajte da vas sve jako volim i da će se s povratkom temperatura i sunca vratiti i i onoj roler koji baca osmjeh na lica svima koji ga vide kad si previše popije...  Još jedno pozdrav Dijani,Ivoni, Kangusu, Juranku, Eli, Heleni, Barbari, Tei i Ani, Bikeraj, skateraj, Varaždincima, white stonsima, posebno Marki i Luki. Nadam se da nisam nikog zaboravil... volim vas sveeee |
Ines poglavlje 8. Osveta
|
Marko i Ines... Njihova veza bila je poput rane koja nikako da prestane krvariti. Njihova me veza ubijala polako, jer ovaj put ništa me nebi spriječilo da uhvatim sreću koja mi je bila suđena uz nju. I svaki put kad bih ugledao Marka, padao bih u jaču depresiju, svaki put kad bih vidio Ines srce bi se zaledilo, postajalo je sve hladnije, svi oko mene bili su samo mrlje kroz moje oči. Misli su mi bile blokirane, poput kamena u dnu mora koji čeka da ga vječnost odnese u nedogled. Nakon nekog vremena, svakim mojim udisajem misli su postajale bistrije, dok nisu u potpunosti stvorile ideju s kojom bi mogao dalje živjeti. Moja ideja zasnivala se na mržnji. Počeo sam mrziti svaki trenutak u kojem se nebi mogao suzdržati a da ne mislim na Ines. Počeo sam mrziti svaki trenutak koji Marko provede u osmijehu jer bih znao da je to zaslužna Ines. Postao sam užasno negativna osoba i samo sam Marku htio uništiti sve što ima s Ines. Ne da bi ja bio s njom nego da se osvetim za novu godinu. Iako bi baš ja trebao znati kako je teško biti u njezinoj blizini, a ne voljeti ju. Napisao sam Ines nekoliko poruka na mobitel i pozvao sam ju da izađemo, a da Marko ništa ne sazna. Na početku bi mi odgovarala da mu ne može to učiniti, pa da nema vremena, pa da ne želi. Ali ja sam bio uporan, nisam odustajao ni na trenutak. No ona me uporno odbijala, sve dok nisam napisao poruku ''volim te''. Samo dvije riječi bile su dovoljne da ju podsjetim što je osjećala kad je bila u mojoj blizini. Nakon te poruke prihvatila je da se nađemo. Ja sam bio presretan jer ću opet imati priliku učiniti nešto što sam već odavno trebao. Nisam si to priznao, samome sebi govorio sam kako ću se im napokon osvetiti i kako bi htio vidjeti Markovo lice dok čuje da je gotovo. Spoj je bio u Varaždinu, Marko je baš bio kod bake i djeda u Puščinama tako da smo bili sigurni da se nećemo s njim susresti. Mjesec dana nakon nove godine bio sam samo s Ines u predivnom i romantičnom gradu Varaždinu koji kao da je stvoren da se u njemu rađa ljubav. Sve sam isplanirao. Prvo smo se malo prošetali ulicama koje su polako gubile sjaj božićne atmosfere. Zezali smo se i bilo smo si bliže nego ikad. Bili smo jako opušteni i kao da su nas srca sama vodila do parka gdje sam se nadao poljupcu. Sjeli smo na klupicu i najednom je postala ozbiljnija atmosfera. Oboje smo znali da je ovo dio spoja na kojem pada prvi poljubac, ali isto tako oboje smo znali da je ona s Markom. Moja podsvijest počela je biti sve glasnija. Što čekaš, sjeti se kako je bilo točno pred mjesec dana, sjeti se zašto si došao, sjeti se kroz sve što prolaziš za taj trenutak, poljubi je!. Bilo mi je užasno teško ali uspio sam izbaciti sve ostalo iz glave i misliti samo na lice čije su usne vrijedne umiranja. Približili smo se tolko da smo čuli otkucaj naših srca. Zatvorili smo oči. Naše usne bile su spremne da postanu jedno... No poljubac se nije dogodio. Ines je najednom odmaknula glavu i izgovorila riječi koje nikad neću zaboraviti. ''A što je s njim? '' Tada nisam mogao a da se ne osjetim krivo. Osjećao sam se poput gada. Htio sam da me zemlja pojede. Shvatio sam što činim. Rekao sam da ima pravo i da mu ne možemo to učiniti. Ona je otišla ja sam ostao sam. Sam u tom velikom gradu ljubavi, s ni jednom srodnom dušom s ni jednim ciljem, prazan... Nakon tog događaja okrenuo sam se prijateljima, onima kojima sam mogao pogledati u oči. TV mi je postao glavna zanimacija... Pustio sam neka mi život nosi neka mirna rijeka koja stalno plovi kružno. |
08.01.2007., ponedjeljak
Poglavlje 7.
|
Život My frend Nakon više od tri godine u prostoriji gamerske atmosfere razgovarao sam sa svojim naj frendom. Marko Lastavec ili samo Lastavec kako ga svi zovu. No on nije običan dečko poput drugih. Drukčiji je. Često mislim da je rođen pod sretnom zvijezdom, dok istog trenutka shvatim da često sreća uopće nema veze s njegovim životom. Čas depresija čas urnebesna sreća, čas šminker, čas darker. Uvijek za akciju ali uvijek protiv alkohola. Odgovoran, ali moram priznati neuredan kao Hirošima u trenutku eksplozije. Takav je bio i je Marko. No uvijek zabavan i jako kreativan. Voli popustiti ljudima da izbjegne lošu atmosferu ali ne pretjeruje i zna kad je dovoljno. I sad kad bolje razmislim on je osoba s kojom sam najviše toga proživio i s kojom sam proveo najviše vremena. I mislim da ga stvarno poznam ali ga nikad neću moći opisati ili shvatiti taj kreativan svijet kojeg promatraju njegove oči. S oduševljenjem mu pričam o starim danima koje sam proveo kod bake, kojih sam se sjetio jer sam dobio poruku od osobe od koje sam to najmanje očekivao. Naravno od Ines. Bio sam presretan. Željela me opet vidjeti, htjela je provesti novu godinu sa mnom. Nisam vjerovao svojim očima. Nakon toliko godina ona se sjetila baš mene. Imao sam mali problem. Za novu sam već imao dogovoreno s frendovima. Nije bilo dvojbe, ne mogu ih otpiliti, ali morao sam, jednostavno morao sam je vidjeti. Napravio sam ono što mi se činilo najboljim. Pozvao sam je na party uz frendove. Znao sam da nije ok da ja tamo budem s curom dok je to trebala biti nova godina za pamćenje uz pivo i nogomet. Ali srce odlučilo umjesto mene. Sve sam isplanirao Do jedanaest igramo turnir fusbala na konzoli a nakon turnira svi idemo do trga Čakovca gdje se trebam naći s njom. Od jedanaest do dvanaest imao bih dovoljno vremena da se ufuramo u razgovor te u sjajnu novogodišnju i zabavnu atmosferu. Prije samog otkucaja sata približio bih se Ines, te u samom trenutku poljubio je tako strastveno da vrijeme stane, te da taj trenutak pripadne samo nama. Savršen nev years kiss. Ništa nije bilo tako. Sam početak večeri uz nogomet je bio je ok, super, zabavan, ali ne nezaboravan jer mislima uopće nisam bio tamo. Maštao sam o njoj s menom. . Jedanaest sati napokon se približilo. Krenuli smo do trga. Kad sam je ugledao... Bila je toliko prekrasna, nisam mogao vjerovati, bila je poput iskre koja se dogodi samo uz ljubav. Ali ja je nisam vidio već tri godine. To nije mogla biti ljubav na prvi pogled. To je bila ljubav koja nikad nije prestala. Ljubav mojih misli, moje mašte, mojih snova, to je i dalje bila ona. Na početku nije bilo puno tema za razgovor ali bilo je ok. Popili smo šampanjac i polako mislili krenuti na pripremu za proslavu. Deset minuta prije trenutka sudbine moje srce je kucalo snažnije od stampeda. Duševno sam se pripremao za poduhvat na koji nisam bio spreman ali znao sam da to moram učiniti. No devet minuta i pedestdevet sekundi prije nove godine dogodili se nešto što nikad nebih i nikad nisam očekivao. Marko onaj koji poznaje Ines već duže, onaj koji je s Ines već bio dva put, onaj koji navodno s njom više nikad ne bi bio nakon strašne svađe, koji je trebao postupiti kao prijatelj... rekao je čuvenu rečenicu čije svi značenje znamo; ideš se malo prošetati sa mnom. A njezin odgovor bio je DA. Kako mi je to mogla učiniti. Zar ona svaća da se igra s ljudskim srcem. Kao što je i bilo za očekivati nakon što su se otišli «prošetati» .,ostali su zajedno, a ja sam se opio onak pošteno. Plakao sam pred frendom. I tek onda shvatio da više baš ništa ne shvaćam. Posebno ne cure. To je bio najgori dan u moje životu. Nikad ga neću zaboraviti. Bio sam izdan. Lastavec je bio s frendicom od Ines, Anitom pa nije puno obraćao pozornost na to što se događa oko njega. Marko me izdao te sam po prvi puta u životu posumnjao sam da on nebi stavio ruku u vatru za mene. Izdala me i Ines i po prvi putu u životu moj pogled prema njoj nije bio ispunjen sam ljubavlju... |
16.12.2006., subota
poglavlje 6
|
Ines se iz potpuno nepoznatog razloga vratila. Opet je došla uništiti nešto savršeno. I sama njezina pojava bila je dovoljna da sreća postane nepoznat pojam. Nisu prošla ni puna dva tjedna a Duda i ja postali smo prošlost, razlog i nije bila Ines već moj odlazak na more s starcima. Nisam se javio Dudi kad sam stigao iako sam to čvrtso obećao. Samo zbog toga me ostavila, samo jer se nisam javio, a bilo nam je tako lijepo. Mislim da je razlog bio određeniji samo nikad nije bio izrečen... A dio prošlosti postala je Markova ljubav prema Lesi. Marko si nije mogao pomoći bilo je kao da je odsjaj Inesinog osmjeha zabljedio i nešto potpuno čisto. Marko je ubrzo pokušao ponovno s Ines i uspio i opet je kratko trajalo. Kad sam se vratio s mora osjećao sam da nemam više što tražiti u tom malom mjestu. A onda sam shvatio da mi naopokon više ništa ne stoji na put. Nisam imao curu, Ines je bila tu, slobodna, a s Markom je prekinula u svađi pa sam i njegov blagoslov imao jer je on nakon drugog prekida sam sebe uvjerio da više ništa ne osijeća prema Ines. Iako njegovo srce nije tako mislilo. Odlučio sam pokušati te sam to i učinio. I jako bi rado opisao taj nevjerojatan čin koji sam čekao cjelo to vrijeme, još od onog prvog nevinog pogleda ali nažalost nemam što opisati jer to jednostavno više nije bilo to. Sva magija se istrošila. Nije to više bio taj osjećaj koji sam gajio gotovo dvije godine. Tolko sam je puta do tada sanjao, promatrao, mislio na nju, u mojim mislima ja sam s njom već imao izgarđenu vezu koja se istrošila. Najednom mi je zabava je postala najvažnija. Bio sam s Ines jedno ne tako dugo vrijeme ali za to vrijeme stigao sam jako puno pretrpjeti jer sam si s tom vezom pribavio jako puno neprijatelja o kojima nisam ni sanjati mogao. Svi njezini bivši a i svi koji su osim mene prepoznali njezinu ljepotu zamrzili su me. Bilo je teško, bilo je kratko, bilo je bolno, bilo je sve samo ne savršeno, kao što sam ja očekivao. Morao sam otići, teškog srca napustiti Puščine, selo iz snova, ako sam htio očuvati čitavu glavu ali ostavivši Puščine ostavio sam i sve što sam tamo imao, te i Ines. Ostavio sam raj na zemlji u drugačijoj slici, ali sam ga ostavio s barem još malo čarolije i malo nade u podsvijesti. Godine su počele prolaziti, mijenjale su vrijeme, prostor i nas. Sva lijepa sjećanja lagano su izblijedjela... Vrijeme je činilo svoje, ali nije učinilo dovoljno. Nije izbrisalo Ines iz mojeg, Ne! iz našeg sjećanja. |
30.11.2006., četvrtak
Ines-5.poglavlje-Promjene
|
Toliko je već dana prošlo, a ništa se posebno nije promijenilo. Bajka se počela topiti. I nekako dah prije negoli sam mislio da ću se utopiti u monotoniji dana Marko mi je promijenio sliku dana. Pozvao je Nikolu i mene do « nasipa » i tamo nam je priznao nešto što nikad nismo očekivali. «Dečki ja sam zaljubljen u Lesi. Mislim da i ona voli mene ali moram biti siguran što da radim». Naša reakcija je bila očekivani osmijeh na licu. Bili smo sretni. Možda ne toliko za njega koliko za nešto novo. Počelo se nešto događati. Nakon toga počeli smo često odlaziti kod Lesi. Bilo je tako lijepo pratiti zaljubljene oči i čekati kad će uhvatiti pogled jedne drugih. Nakon nekoliko dana bili su zajedno. Nismo ni primijetili kad su prohodali. Jednostavno se dogodilo. Kad sam tada gledao Marka vidio sam samo nevjerojatno sretnog dečka. Pomislio sam... Zašto toliko čekam i ja ču uspjet. Pogled kojim me očarala Ines gotovo da više nisam imao prilike vidjeti jer Ines gotovo više i nije bilo. Nije dolazila u naše male ulice, u naše male živote. Kako, kada... Kako i kada bila su to jedina pitanja preostala u moru mojih misli koje je postajalo sve dublje. Više nisam vidio izlaza. Sada bi svaki dobar savjet bio čudo. Jer zaista bio sam u slijepoj ulici. No savjeta nije bilo, moje srce samo što nije eksplodiralo. Moje oči više je nisu vidjele, nestala je. Ali njezin osmijeh uramio se toliko duboko u moje srce da je nisam mogao zaboraviti. Shvatio sam da je sad prekasno za Ines. A onda jednog običnog jutra probudio sam se s nadahnućem. Činjenice - Duda mi poklanja sve više pažnje i sve postaje privlačnije. Marko je zatvoren u slobodi ljubavi. Nikola je jednostavan i samo se hoće zabaviti. Kamo to vodi? Mene nigdje. Možda. Ali možda i ne. Možda je Ines u mojim mislima samo zato jer je ja tu hoću. Možda. Možda otiđe ako bude trebalo prostora za drugu. Duda mi je prva pala na pamet pa sam tako jednostavno odmah poduzeo sve što je trebalo da budem s njom. A sve je bilo dovoljno. Točnije, par slatkih riječi i jedan dubok pogled i bila je moja. Znam da sam s njom bio samo da prebolim nešto čega nikad nije bilo, ali otvorila je novo razdoblje u mojem životu, dala mu je puni smisao. Mislio sam da je Ines prošlost. Samo da znate koliko sam se prevario... |
26.11.2006., nedjelja
Ines- 4. poglavlje...
|
Udaljeni od raja Povratak u moje mjesto bio je nekako bolan, svi smo silno željeli ostati, ali to je bilo nemoguće. Od kad smo otišao osjećao sam se nekako prazno bilo je kao da je bajka u kojoj sam se nalazio završila. No nisam znao da me čeka još puno života, veselja, boli i suza. Moje je mjesto kao i uvijek bilo obilježeno samo dosadom, problemima, školom i opet dosadom. Ne bi rado gubio puno riječi o čitavoj godini u kojoj se gotovo ništa nije dogodilo, o godini koja se sastojala od čekanja do sljedećeg ljeta. Možda je važno samo da spomenem da sam u tih godinu dana prekinuo s Lesi. Točnije prekinuli smo iz dogovora jer tu više nije bilo osjećaja, tu nije bilo topline, osjećaji Afroditinog dara u potpunosti su nestali a ti osjećaji su ipak temelje veze. Napokon I napokon nakon čitave godine prošla je školska sezona. Odmor nije ni počeo, a ja sam bio spreman. Vraćao sam se natrag u Bajku. Baka me je uvijek dočekala otvorenih ruku. Nikad joj nisam bio problem pa ni nikad neću biti. Škvadra je uskoro stigla. Svi smo bili godinu dana stariji, godinu dana zreliji, godinu dana odgovorniji. Svi smo jedva čekali da se opet vidimo, zabavimo i utopimo u bajku snova. Već nakon nekoliko dana provedenih tamo osjetio sam dašak te bajke. A za to je bio zaslužan samo jedan pogled. Pogled koji mi je uputila ona. Pogled koji me natjerao da dobro razmislim što ću dalje, koji me prisjetio na dugo putovanje mojih misli koje su gotovo sve vrijeme provele uz nju. Znao sam da je čitavo ljeto pred mnom. Odlučio sam... Ovaj put poduzet ću nešto, bit će moja. Nisam imao plan već sam očekivao da će me osjećaji donijeti k njezinom srcu. Danima sam razmišljao o tome što ću. A dani su prolazili. Puno smo se zabavili i iako smo često ponavljali određeni ritam dana, svaki nas je dan taknula neka sitnica. Važna su bila samo naša nasmiješena lica. No iza mog osmijeha krili su se mnogi isprepleteni osjećaji. Bilo je samo pitanje vremena ka će isplivati na površinu. |
21.11.2006., utorak
Ines-3.Poglavlje-završđetak prve godine...
|
Pojavila se Ines Pojavila se Ines. Frendica naših cura. Ali ne bilo koja frendica. Bila je osmašica, tada za nas pojam od cure. Nemoguće mi je dočarati vam njezinu ljepotu. Htio bih vam je opisati ali ne mogu jer bi za to trebao cjeli svemir proći i još ne bi vidio dovoljno divoti. Trebao bih u nebesa poći odande vam donijeti tih nekoliko riječi koje bi nju mogle opisati. Stvarno je bila poput božice na zemlji. Pozdravila nas je svojim čarobnim glasom koji nam se istog trenutka utopio u srca iz kojih nikad neće izaći.. Ponašala se jednostavno, obično, pristupačno, prijateljski... Savršeno. Bila je prilično tiha osoba i svaka njezina riječ zvučala je čarobno. Nije se dugo zadržavala, uvijek je brzo odlazila, i opet time želja za njom u nama je rasla. Tog dana kad smo ju upoznali navečer na nasipu nije bila tipična sretna i opuštena atmosfera. Svi smo osjećali isto ali nismo znali kako se izraziti. Vladala je tišina dok Marko nije prvi progovorio «stvarno je prekrasna». Svi smo znali o kome govori i na što misli. Pa svi smo to i mislili. Njegova nas je rečenica oslobodila. Počeli su cjelovečernji razgovori i opisi prvih dojmova. Znali smo da je samo pitanje vremena. Nešto će se promijeniti. U nama je rođen potpuno nov osjećaj. Ljubav. No dugo vremena ništa se nije mijenjalo. Naše cure ni nisu primijetile da smo se mi promijenili i da im posvećujemo manje pažnje. No napokon, nakon nekoliko dugih tjedana nešto se promijenilo. Marko je prekinuo s Dudom iz nevjerojatno bezveznog razloga. Ostavio ju je jer je počela nositi naočale. Pa bila je prilično simpatična s njima. I zna se i Marko zna da je pravi razlog njegovog prekida bio puno veći, puno važniji, razlog je bila Ines. Duda je prilično dobro podnijela raskid. Kao da je bila spremna na to. Sada je za Marku preostajalo samo jedno. Isplanirati kako priči Ines i opisati joj svoje dugo skrivene osjećaje prema njoj. Odlučio se za najjednostavniju verziju. Jedne večeri pozvao ju je na mjesto opće poznato po ljubavnim počecima i raskidima. Mjesto simpatičnog imena školica. Ali nije uvijek nužno moralo značiti da se radi toga ide tamo. Marko je došao uz škvadru. I to je normalno, ipak čovjek treba opće moralnu podršku za tako velik korak u životu. Mi smo mu je rado pružali. Jer ako je jedan od nas bio sretniji svi smo bili sretniji. Marko je u nekoliko minuta odugovlačenja i dodatnog pripremanja postao siguran i pitao je: « Ines hoćeš li biti moja cura? ». Bilo je jako romantično i tom trenutku između njih dvoje pojavila se veza koja će u kasnijoj budućnosti doživljavati mnoge uspone i padove. Naravno Ines mu je odgovorila Da. U takvim okolnostima drugi odgovor jednostavno nije dolazio u obzir. Nažalost ta ljubav nije dugo potrajala, točnije već nakon dva dana Ines je prekinula s Markom. Bez posebnog razloga. Bez osjećaja. No da ne zaboravim u ta dva dana Marko je bio najsretniji čovjek na svijetu. S njom je ostajao do kasna i stalno je pričao kako je prekrasno te kako je prekrasno cijelo vrijeme provedeno uz nju. No kako sam prije već napisao to nije potrajalo. Kad ga je ostavila hladnokrvno se pobrao kući i zatvorio se u sobu. Nikola i ja u početku nismo ni shvatili ozbiljnost situacije. Mi smo još bili sretni što je s dostojanstvom otišao. No to nije važno. To je Marka ubilo. Jedini smisao života bila mu je nada. Nada u mogućnost da se raskid nikad nije dogodio. Marko se s vremenom oporavljao a počeo se i opet zabavljati. Odlučio je da će ponovno pokušati s Ines kad se ukaže prava prilika. U međuvremenu kad se Marku život u potpunosti već dva puta promijenio kod mene se nije puno toga mijenjalo. Ali u meni sve se promijenilo. Duda mi je postala privlačna još više kad je bila slobodna. No ta privlačnost nije ni slična osjećajima koje sam gajio za Ines. Ubiti u meni sve je bilo pomiješano. Više nisam znao što želim. Imao sam Lesi. Znao sam da nju ne želim, a ni ona više nije bila toliko zagrijana za mene. Nešto se moralo promijeniti. Ines je gotovo prestala dolaziti nakon raskida s Markom. Nedostajala mi je. No nedostajalo mi je i nešto novo. Ali za nešto novo trebalo mi je vremena kojeg nije bilo. Škola nam bila na pragu i bilo je vrijeme da pakiramo prtljagu. Teško smo se razdvojili od tog raja na zemlji, koji je polako počeo pokazivati svoje pravo lice. Nisam siguran hoću li ikad znati dali je čaroliju koju smo osjećali u vremenu provedenom tamo stvaralo to mjesto samo, ili smo to možda bili mi ili ipak, možda ljubav. Nastavlja se |
17.11.2006., petak
Ines- 2.poglavlje
|
To divno ljeto U našoj divnoj slobodi i beskrajnošću vremena često smo prolazili ulicama s biciklima i rolama. Prolazivši tako ulicama, počeli smo se susretati s nekim curama iz sela u kojem smo se nalazili. Bile su otprilike naših god. i naravno bile su nam jako zanimljive. No u to vrijeme nismo ni znali pristupiti curama a iskreno da kažem ne bismo se ni usudili. I tako jureći ulicom dogodilo se baš ono što nismo nikad očekivali. One su prišle nama. Povikale su «stanite, dečki kamo?»u trenutku sam pomislio da sanjam, ali u istom trenutku postao sam svjestan da treba nešto poduzeti. Iako ništa nisam znao vezano uz cure znao sam, samo ne učiniti ništa. Pa sam zato onako ko is puške rekao vozamo se okolo. Ne znam ni sam kako ali nakon te rečenice sve je išlo nekako glatko. Ubrzo smo upoznali cure. One su također bila škvadra i to vrlo složna. Bilo ih je prilično mnogo i u tim trenucima svijet se za nas vrtio samo oko njih tako da sam jako dobro zapamti svoje prve dojmove. Mislim da bi bilo jako važno izdvojiti samo dvije od tih cura. Prvo bih izdvojio svoju prvu veliku ljubav Mateju. Zvali smo je Lesi. Bila je vlasnik tog nadimka još i od prije pa mi to nismo mijenjali. Što da kažem dopala mi se na prvi pogled. Imala je slatke smeđe oči koje je ponekad pokrivala njezina lijepa kosa. Njezine usne bile su lijepe pune, a to su ujedno i usne čije su moje prvi put dotaknule. Navečer me uvijek posebno očaravala kad bi večernja svijetlost padala na nju bio sam oduševljen. Nije dugo potrajalo i već smo prohodali. Naša ljubav bila je sigurna stvar i u to vrijem bila je neizbježna. No da spomenem i drugu curu koja mi sada ne znači ništa manje od Mateje. Radi se o Dubravci koje je također vlasnica lijepog nadimka - Duda. Već tada činila se malo ozbiljnijom od ostalih sto se u kasnije vrijeme još više isticalo. Duda je bila brineta bila je prilično tamna i to joj je davalo poseban šarm. Imala je jako dobar ukus pa je našu škvadru uvijek oduševio njezin način odijevanja. Duda se posebno dopala Marku a ni njihovoj ljubavi nije dugo trebalo da rascvate. Svakom od nas bilo je jako lijepo imati curu, a to nam je bilo i super iskustvo. Svake večeri naša škvadra nalazila se na posebnom mjestu zvanom «nasip». Na kraju uzbudljivog dana uvijek smo ispričavala kako smo proveli dio dana kad nismo bili zajedno. Razmjenjivali smo iskustva i savjete. Bilo je super. U to vrijeme život smo nazivala rajem jer mogu vam reći to je zaista bio raj na zemlji. Nikola u to vrijeme jedini bio bez cure no to mu uopće nije smetalo, naprotiv on je bio jako zadovoljan i sretan. Naša sreća malo je potrajala ali tada se pojavila Ona. |
14.11.2006., utorak
Ines - 1.poglavlje - Uvod
|
Škvadra Ah da ta divna ljeta iz mladosti tko bi ih zaboravio. Bio sam mlad te neiskusan a i običan dečko. Proveo sam ljeto kod svoje drage bake Mare. Kod koje sam imao neograničenu slobodu. Moja baka bila je dobra osoba toplog srca, a bila je i mudra osoba koja je mnogo toga prošla. Ali nažalost vrijeme je i nju dostiglo te joj oduzelo možda najvažniju vrlinu-pamćenje. Tako mudra osoba kratkog pamćenja te dobrog srca zračila je samo lijepim sjećanjima te mudrim izrekama kao što su «Budi u svojem kutu nebuš nikom na putu», «Znanje je imanje» i mnoge druge koje su mi moram priznati u životu puno pomogle koliko god to čudno zvučalo. Kod bake svaki dan bio je običan a ipak jako poseban. Dane sam provodio uz tada a još i sada jedne od najboljih prijatelja. Uz Marka i Nikolu. Sportsku braću iz Zagorja koji su u istom mjestu imali baku i djeda gdje i ja. Marko je u to vrijeme bio običan dečko kao s nimalo iskustva, željan akcije i zabave. Već tada kad je tek bio u svojoj 13god. bio je jako odgovoran i pažljiv, te jako susretljiv. Nije se po ničem posebno isticao osim sto je bio najstariji u škvadri te najjači. No svoje godine ili fizičku nadmoć nije nikad isticao ili iskorištavao već se uvijek prilagodio društvu i samim time bio je savršen prijatelj. Dok je njegov brat, odmah da navedem, također savršen prijatelj, bio najmlađi u škvadri. To se nikad i nije previše primjećivalo jer je bio izrazito pametan te brz i spretan za svoje god. Naravno ni on nije imao ništa iskustva što će se za sve tri likove kroz vrijeme jako promijeniti. U njegovom ponašanju već tada sam primijetio da sam mu jako drag i da u meni vidi NEŠTO pa smo često bili slični što nikome nije smetalo. U to vrijeme činilo se kao da nitko nema mane ni nedostatke. Što naravno nije točno jer nitko nije savršen. Pa tako ni mi. U to vrijeme primijetio sam tek jednu malu sitnu slabost Nikole. Bio je jako osjećajna osoba i lako se povrijedio no to nije nužno loše. U našim godinama dečki se počinju zanimati za cure pa tako je slučaj bio i kod nas. No mi tada nismo ni pomišljali sto ćemo sve proživjeti. |
12.11.2006., nedjelja
Party za martinje...
|
Evo jednog laganini posta za sve moje dobre prijatelje... Prvo da zahvalim Kangusu na super partyu,Luki kaj se tolko trudil oko palačinki(koje nažalost ne jedem  ), curama na pizzama(iako mi Dijana nije htjela dati svoju, hehe ), te svima koji su došli dali svoj prihod za alkohol i zabavu...Party mi je inače bil super. OK priznam nisam se najbolje zabavil ali za to sam jedini krivac ja...  Na početku je bilo fakat fenomenalno ono krštenje(za one koji spavaju pod kamenjem od pada berlinskog zida-u subotu se vam je krstilo vino,bilo je martinje) je bilo zakon, mjuza neobična ali se dobro uklopila u atmosferu. Malo kasnije kad su došle >Hyperaktivna,barby,Ela,i  marina,atmosfera se podijelila na dvije sobe jer se starosjedioci(autotone bakterije)nikad ne slažu s novima(alohtone bakterije)...Dobro ima izuzetaka...Bilo je malo svađe oko mjuze ali sve u granicama.Kasno kad su već svi bili pripiti došla je faza kad su ono obično dvije tri osobe u depresiji u našem slučaju oko osam osoba... I kaj ja nebi bil među njima...Tugoval sam,pa sam pil pa tugoval,pa pil,a onda sam se onak pijan po mraku otišal rolati i nekim čudom nisam se ubil...  Ostal sam skorom do zadnjega...Igral sam x-box koji je luka donesel...Za zagriženog sony fana kak sam ja jednostavno nije bilo moguće prilagodti se kontrolama... Bila je i neka igra s rolerima ali ni to me nije privuklo jer je grafika bila dosta zastarjela i izvedba dosta loša...Ali bar sam probal...  Napomena Pošto nemam nekih posebnih ideja za nove postove a nemam ni volje smišljati nešto samo da bi jedna možda dvije osobe to ponekad pogledale za nove postove stavljat ću djelove jednog amaterskog romana koji sam ja napisal prema istinitim događajima...tko zna možda kritike nebudu pre loše... |
08.11.2006., srijeda
evo me natrag...
|
Samo javljam da se pozitivac vratio... Razlog? danas me ujutro trbuh bolel onak fakat... pin od tekućeg sam pozabil... zgubil sam okladu... tata je srdit na mene i smanjil mi je džeparac za 200kn... i ne pusti me van ni petak ni subotu... (nisam napušeni) Koji je meni kur... pa to su sama sranja, upravo suprotno pozitivi... Objasnit ću vam... smanjen mi je džeparac jer sam danas došal doma v oko pet navečer a nastrava završi v oko jedan...a nisam došal jer sam bil s frendicom v gradu...i makar me trbuh bolel i makar sam celi dan pojel samo neki sendvič i makar sam znal da me doma vjerojatno ne čeka niš dobro i da nemam pare...super sam se zabavil...vreme nam je prošlo užasno brzo i nadam se da budemo to ponovili...pozabil sam na sve probleme i atmosfera je bila zakon... U kratkim crtama da vam ispričam tijek događaja: U parku smo prvo raspravljali o tome kaj je rock kaj metal kaj punk itd...(makar ja to i dalje slabo kužim)..Onda smo raspravljali o isusu i njegovoj obitelji,pa sam ja počel ljude ispitivati dali je isus mel krvnu braću (ne nisam bil napušeni) nakon toga smo lovili mušice,pa smo se hteli okupati u fontani ali smo od toga ipak odustali...(fakat nisam napušen) Posle smo otišli do placa tam di je on neki dečji park pa smo raspravljali kak nuhaljke nisu dobre jer mi ne odgovaraju(visok sam samo 183)...onda smo vozili vlakić i skužili da ne zidemo kroz dimnjak i da vlakić ima volan iako nebre van pruge(da znam da zgledi kak da sam napušeni)i tak nam je dan prešal... a kaj se tiče toga da u subotu nebrem van ja još nisam odustal i jako mi je žao kaj sam sad malo zeznul stvari ali mislim da bum bar za subotu nažical... ej vidite stvarno se vratil pozitivac (koji sve opisuje u detalje i dela one široke postove koje svi hvale a nitko ih ne pročita) i na tome se mogu zahvaliti samo prijateljima koji su uvjek uz mene ali posebno osobi s kojom sam provel jedno od naj popodneva ikad... |
07.11.2006., utorak
(nemam inspiracije za naslov)
|
Bok ljudi... oču reći bok čovjek jer je broj posjetitelja većinom u jednini... nije važno sad pišem za svoju dušu... čovjek oprosti kaj tak dugo nisam pisal ali sam već prije opomenul da negativac neće tolko pisati...  samo da velim kaj ima novog... rolanje mi zadnje vreme mali šteka...moram se malo više potruditi... sutra nakon nastave vreme ću provesti s meni jednom jako dragom i posebnom osobom... nadam se da bu nam zabavno... onda moram kod davora po prazne cd kaj ljudima nasnimam Kamikaze 2 jer ako ljudi t neće dobrovoljni gledat ja ču ih prisiliti...(just kiding) možda budem sljedeći mjesec malo odsutni od stvarnog života jer bum dobil finalnu fantaziju 12 a kad me taj svet fantazije uvuče nema izlaza... do onda pozdrav svima... nadam se da je sljedeće mjesto na kojem se vidimo kangusov stan jer bi fakat bilo lepo negde na toplome...  |
02.11.2006., četvrtak
Shit...
U utorak sam se opet nalijal...kvragu ...sad sam neka negativna osoba jer imam neko loše mišljenje o sebi od utorka  ...A i stara (ili mama kak mi čipseri velimo) je skužila da sam pijan došal dimo... Ima tu malo ucjenivanja da bu rekla storomu, a onda morem pod giljotinju... Uglavnom u utorak sam se učlanil u grupu "Ak ti piješ i ja pijem i nemoj da zaostaješ"  s Ivonom i Dijanom za Ivanu nisam siguran... Tak da bum sad malo češće malo više spil jer mi je već dojadilo biti good guy... Jer mi bog za to niš ne vraća... Inače sam imal u planu zbrisati ovaj jeb... blog ali sam shvatil da ipak nebrem sam na sebe misliti... Mislim dost ljudi mi dolazi na blog i to mi je jako drago a i imam osječaj kak da se tu svi osjećaju kak doma... Ali tolko novosti kolko sam do sad stvaral više sigurno nebude... Da završim s utorkom... Barbara naravno nije došla jer me ,otkad sam izjavil da mi se jako sviđa, izbjegava kolko god je to moguće... Barby dont wory ja sigurno nem nikaj s tobom pokušaval ili ti se upucaval kužim da bi to bilo glupo i da imaš dečka i tak dale... I još nekaj kamikaze dva su gotove i ja sam pre zadovoljan... Svi koji su gledali jedinicu znaju o čemu se radi a za one koji neznaju to vam je "roller" filmić...Svake godine Marko i ja snimamo miljun scena na rolaj i dok imamo viška vremena u to ubacimo efekte i muziku pa onda to čak nekak zgledi... Za sve koji su zainterisirani upitati meneili Marka samo nam prazni cd treba... Na koji vam stavimo i jedinicu... Neću vam više dosađivati idem se pripremat za rolanje jer to mi je sad jedini smisao života... Ovo mi je novi image za kraj postova sad kad sam negativac... |
29.10.2006., nedjelja
Sve je tako čudno...
|
Ova je subota prošla...I ne pamtim ju po ničem posebnom, naravno ima nekih detalja koje sam posebno zapazio ali...nije to ono nešto. Prije večeri je bilo super. Bilo je jako puno rolera, skinul sam najviši ledge na funkyu, dobro raspoloženje. Evo nekih slikica:  Kangus,legenda...   Juranko,drugi najbolji u Varaždinu...   Nikola,nije iz Varaždina pa nemogu reći koji je ali mogu vam reči da ima jeb...dobar stil.   Ovu Kamikazu predpostavljam već svi dobro znate...  Da, i ja sam tam bil... A bil je i Dominik ali se nije baš slikal... Opet sam bil kod Kangusa i znam da sam već to napisal ali moram to ponoviti... Nema boljeg domačina od Kangusa...Kod njega se stvarno osijećam ko doma, a on se stvarno trudi da se za sve pobrine, ponuda ogromna, jelo zgrijano, internet adsl, filmiči prva klasa, toplo je...  A navečer... Prvo kaj mi se dogodilo kaj je ekipu i mene ispred Konzuma počekala zasjeda. Neki dva likovi u civilu (policajci) onak zvade zančku «varaždinska policija molim vas vadite svoje osobne, kaj radite, gdje ste sad bili'» i bla bla....Ali se nekak na mene posebno okomil. Počel me ispitivati od kud dolazim zapisal je broj moje osobne i objasnil nam da je tam u blizini neki lik napravil pljačku u traper jakni i gle čuda i ja sam nosil traper jaknu i potpuno sam odgovaral opisu provalnika. Počel me pregledavati... čovječe ak nije svaki džep pogledal triput onda nije nikaj... Naravno nije ništ našal i pustil nas je dalje...Kaj se tiče alkosa kaj smo imali, nije nam ga zapljenil, jer je Kangus imal svoju "studentsku" (onu na kojoj ima 18 ) tak da to nije bil problem...U parku... Došli su svi (o.k. skorom svi) bilo je alkohola, gitara, raspjevani Marko, raspoložena ekipa, a ja svejedno nisam bil hapy. Pa kaj je meni? Nisam se htel napiti (popil sam samo tri bambusa) da bi se zabavljal jer bi bilo jadno da se ne mogu zabavljati bez alkosa. Na kratko sam se malo bolje zabavil kad sam s Markom otišal srediti nekaj vezano uz njegov bend pa sam tam sve ljude počel zabavljati. Videl sam Helenu koju je prošle subote naterala ekipa, i nije se ljutila ni na Marka ni na mene. Malo su se posvađali oko benda ali nadam se da budu sve to skupa uspeli rešiti jer bi bilo šteta da takvi talenti ne pokažu što znaju. I onak nekak u razgovoru s Helenom sam ju pital kaj misli o meni kao osobi..Rekla je:»Imala sam jako visoko mišljenje o tebi, a imam ga i sad, ma ti si Bog» točno tim rečima...Čovječe nemate pojma kak je to dobro čuti i vjerovati osobi da stvarno tak misli...Jako mi puno znači kad sam ljudima s kojima se družim dobar. Kad sam se vratio u park sve je opet bilo po starom, malo smo se svi spominali, pjeval nisam jer su se pjevale same pjesme koje ja neznam, i tak. Juranko je bil s Elom, Kangus s Hyperaktivom, i onda sam počel svaćati kak sam zapravo nekak malo usamljen. Imam ja prijatelje kakve si ljudi mogu samo poželjeti ali malo mi fali malo prave ljubavi... nekak sam zahrđal, valjda se bum već nekak sredil... Znam da ovaj post nije ni približno ono što sam zapravo moral napisati ali ja jednostavno tak sad osijećam... Sory... P.S Druge subote pijem i molim nekoga da se dobrovljno javi da se napije s menom, kaj mi nel dosadno... |
09.10.2006., ponedjeljak
Evo malo i nas domaćih rolera...
(ja )   (My best frend Marko Vile Kamikaza  )  |
